RADNJA FILMA

Wladeku Szpilmanu, slavnom poljsko-židovskom pijanistu koji radi zavaršavski radio, cijeli se svijet ruši pred očima s početkom Drugog svjetskog rata i invazije na Poljsku u rujnu 1939. Nakon što je radijska postaja uništena u eksplozijama, Szpilman odlazi kući i saznaje da su Velika Britanija iFrancuska objavile rat Njemačkoj. On i njegova obitelj počinju slaviti, vjerujući da će rat završiti brzo.

Nakon što su nacistički SS odredi okupirali Varšavu, uvjeti života židovske populacije sve brže se srozavaju jer se njihova prava sve više krše: prvo su ograničeni određenom količinom novca po obitelji, zatim moraju nositi trake na ruci s Davidovom zvijezdom kako bi se identificirali, a na kraju, krajem1940., svi su prisiljeni u prljavi Varšavski geto. Ondje se suočavaju s glađu, progonom i ponižavanjem od strane SS-ovaca i stalnim strahom od smrti ili nasilja. Nacisti sve više postaju sadistični, a obitelj iskušavaju mnogi užasi koji pogađaju njihove susjede.

Ubrzo nakon toga, obitelj, zajedno s tisućama drugih, je otpremljena za deportaciju za koncentracijski logor u Treblinki. Dok Židove natjeravaju u vagone za stoku, Sziplmana u zadnji čas spašava jedan od članova Židovske getovske policije, prijatelj obitelji. Odvojen od obitelji i voljenih, Szpilman preživljava, prvo u getu kao rob za njemačke rekonstrukcijske jedinice, a kasnije se skriva vani, oslonivši se na pomoć ne-Židova koji ga se još sjećaju.

Dok preživljava skrivajući se, svjedoči mnogim užasima koje čine SS odredi, kao što su masovna ubojstva, udaranja i spaljivanja. Szpilman svjedoči i Ustanku u Varšavskom getu, i njegovom epilogu, kad SS-ovci silom ulaze u geto i ubijaju gotovo sve preživjele.

Među članovima SS-ovih odreda je i osoba (za koju se poslije rata otkrilo da se zove Josef Blösche) koja se bavi pronalaskom preostalih, skrivenih Židova, i koja je ubila 2000 ljudi bez razloga i bez milosti, uključujući trudne žene i djecu. Dvije scene podsjećaju na tipične Blöschove akcije o kojima su svjdočile žrtve ili njegovi bivši drugovi iz SS-a: u jednoj sceni, Blösche hladnokrvno odabire i zatim likvidira nekoliko zarobljenih Židova za koje zaključuje da nisu dovoljno mladi i u formi za građevinske radove. U drugoj sceni, ubija mladu majku nakon što ga je upitala gdje ih deportiraju.

Prolazi godinu dana, a život u Varšavi sve se više pogoršava. U nekoliko prilika Szpilman umalo umire od žutice i neishranjenosti. Poljski Pokret otpora podiže Varšavski ustanak protiv njemačkih okupatora. Varšava je nakon toga sravnjena i depopularizirana. Dok Varšavljani pokušavaju pobjeći iz ruševina, a SS-ovci bježe od nadolazeće ruske vojske, Szpilman je ostavljen sam.

Očajnički pokušava pronaći hranu u kućama koje nisu srušene. Dok pokušava otvoriti konzervu s hranom, shvaća da ga gledaju straga. Ubrzo otkriva kako ga nije samo otkrila getovska SS patrola, nego satnik regularne njemačke vojske, Wilm Hosenfeld. Hosenfeld zamoli isprva smetenog Szpilmana da mu odsvira nešto na velikom klaviru. Iscrpljeni Szpilman, samo sjena sjajnog pijanista kakav je nekad bio, odsvira za Hosenfelda Chopinovu Baladu u G molu. Hosenfeld je dirnut i dopušta mu da se nastavi skrivati u potkrovlju zgrade. Čak mu donosi hranu, čime spašava život izgladnjelom Szpilmanu.

Prolazi još nekoliko tjedana, a njemačke snage su prisiljene povući se iz Varšave zbog nadiranja Crvene armije. Prije nego što je napustio to područje, Hosenfeld upita Szpilmana kako se zove, a nakon što je čuo, našali se da je prikladno za pijanista (Szpilman je homonim za njemački Spielmann, što znači “čovjek koji svira”). Hosenfeld mu čak obećava da će ga slušati na poljskom radiju. Daje mu svoj kaput i odlazi. Kasnije se taj kaput umalo pokazuje kobnim za Szpilmana kad su ga poljske snage, oslobađajući ono što je ostalo od Varšave, zamijenile za njemačkog časnika i počele pucati po njemu. Ipak ih uspijeva uvjeriti da je Poljak, a oni prekidaju paljbu. Nakon što su ga oštro upitali, “Zašto nosiš taj jebeni kaput?”, preplašeni Szpilman jednostavno odgovara, “Hladno mi je.”

Nakon što je oslobođen obližnji logor, zarobljeni su satnik Hosenfeld i drugi Nijemci. Hosenfeld zamoli jednog židovskog zatvorenika, glazbenika, da kontaktira Szpilmana da ga oslobodi. Szpilman, koji je opet počeo svirati za varšavski radio, stiže na mjesto događaja prekasno; svi su zarobljenici odvedeni. U posljednjoj sceni filma, Szpilman trijumfalno izvodi Chopinov Grand Polonaise Brillante u E duru pred velikom publikom u Varšavi. Prije odjavne špice otkriva se da se Szpilman poslije preselio u Ameriku i umro 2000., a da je Hosenfeld umro 1952. u sovjetskom logoru za ratne zarobljenike.

Naslov izvornika: The Pianist
Redatelj: Roman Polanski
Producent: Roman Polanski
-Robert Benmussa
-Alain Sarde
Scenarist: Ronald Harwood (scenarij)
-Władysław Szpilman (knjiga)
Glavne uloge :Adrien Brody
-Thomas Kretschmann
-Glazba Wojciech Kilar
-Frederic Chopin
Snimatelj: Paweł Edelman
Montaža: Hervé de Luze
Distributer: Focus Features
Godina izdanja: 2002.
Trajanje. 150 min.
Država: Flag of France.svg Francuska
-Flag of Poland.svg Poljska
-Flag of Germany.svg Njemačka
-Flag of the United Kingdom.svg Ujedinjeno Kraljevstvo
Jezik: engleski
Proračun: $35,000,000

Facebook Comments

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *