U ranim godinama Drugog svjetskog rata, marokanski primorski grad Casablanca bio je privlačan za ljude iz svih krajeva svijeta, posebno iz okupirane Evrope.

U ranim godinama Drugog svjetskog rata, marokanski primorski grad Casablanca bio je privlačan za ljude iz svih krajeva svijeta, posebno iz okupirane Evrope.
Mnogi su u prolazu i pokušavaju izaći iz Evrope; samo nekolicina njih pokušava da zaradi novac. Većina njih su kockari, izbjeglice, nacisti, pripadnici pokreta otpora, ili iskusni prevaranti koji pronalaze svoj put do Rickovog Café Americain, elegantnog noćnog kluba u vlasništvu američkog iseljenika Ricka Blainea (Humphrey Bogart). Iako je on nekada bio dovoljno idealist da sebe dovede u opasnost da se suprotstavlja fašizmu, on je sada ogorčen i ciničan, izjašnavajući se za neutralnost i samostalnost: “Ja se neću žrtvovati ni za nikoga.”

Ugarte (Peter Lorre) dolazi kod Ricka sa tranzitnim dokumentima do kojih je došao ubistvom dvojice njemačkih kurira. Dokumenti omogućavaju posjedniku da slobodno putuje dijelovima Evrope koji su pod njemačkom kontrolom, uključujući i neutralni Lisabon u Portugalu; od Lisabona, relativno je lako doći do SAD-a. Dokumenti su od neprocjenjive vrijednosti izbjeglicama koji su se zaglavili u Casablanci. Ugarte planira da zaradi veliko bogatstvo prodajući ih onome ko najviše ponudi, a taj neko bi trebao da stigne u klub kasno te iste noći. Međutim, prije nego što je i došlo do razmjene, Ugartea je uhapsila policija pod komandom kapetana Louisa Renaulta (Claude Rains). Korumpirani Vichyjev službenik, Renault pomaže nacistima. Nepoznat Renaultu i nacistima, Ugarte je ostavio pismo Ricku na čuvanje, jer “… nekako, zato što me prezireš, ti si jedini kome vjerujem.”

Zatim se pojavljuje pravi razlog Rickove gorčine koja osvaja njegov život. Ilsa Lund (Ingrid Bergman) stiže sa suprugom Victorom Laszloom (Paul Henreid) da kupi dokumente. Laszlo je poznati lider Češkog pokreta otpora koji je pobjegao iz nacističkog koncentracionog logora. Oni moraju doći do dokumenata i pobjeći u Ameriku da započnu novi život. U vrijeme kad je Ilsa ​​prvi put srela i zaljubila se u Ricka u Parizu, ona je mislila da joj je muž ubijen. Kad je otkrila da je još uvijek živ, iznenada je ostavila Ricka, i bez objašnjenja se vratila Laszlu, ostavljajući Ricka sa osjećajem da je izdan. Nakon što se klub zatvara, Ilsa se vraća i pokušava mu objasniti, ali Rick je pijan i pun gorčine odbija slušati.

Rick i Ilsa traže od klaviriste kluba, Sama (Arthur “Dooley” Wilson), da svira pjesmu “Kako vrijeme prolazi”, pjesmu koju su voljeli kada su bili zajedno u Parizu. Čuveni dijalog “Sviraj to ponovo, Sam”, koji se odnosi na ovu pjesmu, zapravo ne pojavljuje se u filmu – Ilsa kaže “Sviraj, Sam”, a kasnije, Rick naređuje “Sviraj!” Dok Sam svira pjesmu, Rick se prisjeća svoje veze sa Ilsom u Parizu. Iako ona izgleda sretna što je sa Rickom, ona je neraspoložena jer je saznala da bi njen muž mogao biti živ. Kada nacisti počinju da se približavaju Parisu, ona dobiva vijest da je Victor zaista živ i da se nalazi u drugom dijelu Evrope. Ona i Rick su planirali da se odvezu do južne Francuske kako bi pobjegli od napada njemačke vojske, međutim, na stanici Rick dobija vlastoručno pisano pismo od nje. Ona piše da mu ne može objasniti zašto ga ostavalja, ali ga voli. Rick i Sam odlaze bez nje.

Naredne noći, Laszlo, sumnjajući da Rick posjeduje dokumente, govori s njim nasamo kako da dođe do njih. Prekida ih grupa nacističkih oficira, na čelu sa majorom Strasserom (Conrad Veidt), zapovijeda Samu da svira na klaviru i počinje pjevati Die Wacht am Rhein (Straža na Rajni), njemačku patriotsku pjesmu. Bijesni Laszlo naređuje bendu kluba da sviraMarseljezu u čast okupirane Francuske. Vođa benda pogleda u Ricka za odobrenje, ali on klima glavom. Laszlo počinje da pjeva, isprva sam, a zatim dugo potiskivani patriotski zanos osvaja publiku i svi se pridružuju nadglašavajući Nijemce. U znak odmazde, Strasser naređuje Renaultu da zatvori klub. Kasnije te noći, Ilsa se suočava sa Rickom u pustom klubu. On odbija da joj da dokumente, čak i kada mu ona prijeti pištoljem. Ona nije u stanju da puca, priznajući da ga još uvijek voli. Rick odlučuje da pomogne Laszlu, navodeći je da misli da će ona ostati a Laszlo otići.

Laszlo je u zatvoru zbog sitnog prekršaja. Rick uvjerava Renaulta da oslobodi Laszla, obećavši da će mu namjestiti mnogo ozbiljniji prekršaj: posjedovanje tranzitnog dokumenta. Međutim, Rick vara Renaulta, prisiljavajući ga s pištoljem u ruci da im pomogne u bijegu. U posljednjem trenutku, Rick ukrcava Ilsu zajedno sa njenim mužem na avion za Lisabon, govoreći joj da će požaliti ako ostane: “.. Možda ne danas možda ne sutra, ali ubrzo i do kraja svog života”

Major Strasser stiže, slijedeći Renaultovu dojavu, ali Rick puca u njega kad on pokušava da interveniše. Kada stižu njegovi ljudi, Renault ih obavještava da je Strasser mrtav, i stavlja se na Rickovu stranu oštro im naređujući da “pohvataju sve osumnjičene.” On tada preporučuje da obojica odu iz Casablance. Renault predlaže da se pridruže pokretu otpora, zatim odlazi u maglu sa Rickom koji mu kaže: “Louis, mislim da je ovo početak jednog divnog prijateljstva.”

Režiser: Michael Curtiz
Producent: Hal B. Wallis
Scenarist(i): Julius J. Epstein, Philip G. Epstein, Howard Koch
Uloge: Humphrey Bogart, Ingrid Bergman
Muzika: Max Steiner
Žanr: drama, romansa
Distributer: Warner Brothers
Trajanje: 102 minute
Zemlja: SAD
Jezik: engleski

Facebook Comments

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *